Na najnovijoj listi su firme iz Islanda, Finske i Poljske, a ja se pitam kako su oni prošli testiranje i dobili suglasnost za provedbu Fiskalizacije 2.0?? Molim obratite pažnju na Comarch Spolka Akcyjna iz Poljske; Unimaze ehf iz Islanda koji ima podružnicu u Zagrebu, a zastupnici su Islanđani; Opus Capital Solutions Oy; Markant Services International GMBH; Ecosio GMBH.
Imao sam namjeru sa svima stupit u kontakt da vidim njihove uvjete ali to je nemoguća misija jer nitko od njih na svojoj stranici nema kontakt obrasca. Sad se postavlja pitanje kako su oni uopće prošli testiranje i dobili suglasnost Porezne uprave za provedbu Fiskalizacije 2.0? Koga ćete kontaktirati ako zapne slanje e računa u petak popodne ili navečer?
Na listi ima još mnogo fiktivnih firmi. Kome provjeravamo svoje e račune?
Dok se domaći informacijski posrednici godinama bore s rigoroznim certifikatima, zapošljavanjem lokalnih stručnjaka i osiguravanjem korisničke podrške na hrvatskom jeziku, najnovija lista Porezne uprave otkriva bizaran trend. Na popisu onih koji su „uspješno prošli testiranja“ osvanule su tvrtke kojima je Hrvatska, čini se, samo usputna stanica na papiru.
Krenuo sam istraživati tko su ti novi igrači i rezultati su porazni: od podružnica osnovanih usred zagrebačkih inkubatora bez ijednog broja telefona, do poljskih divova kojima se upravlja iz ureda u Austriji. Posebno upada u oči islandski Unimaze ehf, čija je zagrebačka podružnica u ulici Franje Petračića 4 registrirana tek 15. listopada prošle godine. Iako su na listi, njihovi su zastupnici Markús Guðmundsson i Friðbjörn Höskuldur Ólafsson iz Reykjavíka, a na njihovim stranicama nećete naći ni kontakt obrazac ni lokalni broj telefona.
Postavlja se ključno pitanje: Je li za licencu Porezne uprave doista dovoljno imati samo “poštanski sandučić” i XML datoteku koja prolazi test, dok je stvarna podrška hrvatskim poduzetnicima prepuštena dalekoj hladnoći Islanda?
Prvi na tapeti je islandski Unimaze ehf. Njihova zagrebačka podružnica osnovana je tek 15. listopada 2025. na adresi Franje Petračića 4. Za one koji ne znaju, to je adresa poznatog zagrebačkog inkubatora. Iako zvuči moderno, za informacijskog posrednika koji barata tisućama vaših računa, ovo izgleda kao klasični “poštanski sandučić”.
Zastupnici: Markús Guðmundsson i Friðbjörn Höskuldur Ólafsson. Obojica su Islanđani, vjerojatno u Reykjavíku.
Problem: Na njihovim službenim stranicama nema broja telefona, nema adrese u RH, pa čak ni kontakt obrasca. Kako Porezna uprava može jamčiti sigurnost sustava ako korisnik nema kome prijaviti problem na hrvatskom jeziku?Poljska tvrtka Comarch Spolka Akcyjna ozbiljan je IT igrač na europskoj razini, ali u Hrvatskoj igraju “na daljinski”.
Model rada: Odgovornost za naše tržište prebačena je na njihove urede u Austriji (Beč i Innsbruck).
Pitanje struke: Je li regionalna podrška iz Austrije dovoljna za specifične zahtjeve hrvatske fiskalizacije i zakona o PDV-u? Dok domaći posrednici ulažu u lokalnu infrastrukturu, Comarchu smo, čini se, samo fusnota u austrijskom Excelu.
Markant Services International GMBH je možda i najveći misterij. Provjerom baze, Markant u Hrvatskoj nema registriran ured niti podružnicu.Zid šutnje: Kao autor ovog teksta, poslao sam im upit i zatražio informacije o njihovoj podršci za HR tržište. Odgovor? Nula. Muk. Ako ne odgovaraju na novinarski upit, što može očekivati mali poduzetnik kojem sustav javi grešku u petak popodne?
Zaključak: Je li tehnika važnija od čovjeka?
Sve ovo nas dovodi do porazne spoznaje o kriterijima naše Porezne uprave. Čini se da je za dobivanje statusa informacijskog posrednika dovoljno imati samo ispravan softverski kod koji „prožvače“ XML datoteku. No, tko stoji iza tog koda?
Ako se sustav uruši, ako zapne komunikacija s državnim poslužiteljima ili ako korisnik dobije nejasnu pogrešku, tko je odgovoran? Markús i Friðbjörn na dalekom Islandu? Referenti u Austriji? Ili „duhovi“ iz njemačkog Markanta koji ne odgovaraju ni na običan mail?
Moja pitanja za Poreznu upravu su jasna:
Provjeravate li, osim tehničkih specifikacija, i operativnu sposobnost posrednika da pruže podršku na hrvatskom jeziku?
Smatrate li da je adresa u inkubatoru, bez istaknutog broja telefona, adekvatno sjedište za tvrtku koja upravlja strateškim financijskim podacima?
Zašto domaće IT tvrtke moraju prolaziti „sita i rešeta“, dok se stranim tvrtkama dopušta ulazak na tržište bez minimalne lokalne infrastrukture?Dragi kolege, poduzetnici i računovođe, dobro pripazite koga birate s ove liste. Jeftinija pretplata kod stranog „fantomskog“ posrednika mogla bi vas skupo koštati onog trenutka kada vam zatreba stvarna osoba s druge strane telefona.
Što vi mislite? Jeste li imali iskustva s ovim „strancima“ na našem tržištu? Pišite mi u komentarima ili podijelite ovaj post kako bi se glas struke napokon čuo.
